1.   Nadležno tijelo matične države članice (nadležno tijelo) dužno je izdavatelju tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dostaviti nacrt svoje odluke o zahtjevu za povećanje regulatornog kapitala u skladu s člankom 35. stavkom 3. Uredbe (EU) 2023/1114 uzimajući u obzir stajališta tog izdavatelja.

2.   U nacrtu iz stavka 1. utvrđuju se:

(a)	iznos za koji se regulatorni kapital mora povećati i postotak iznosa pričuve imovine koji je viši od onog iz članka 35. stavka 1. prvog podstavka točke (b) Uredbe (EU) 2023/1114;

(b)	relevantno obrazloženje u pogledu višeg stupnja rizika;

(c)	informacija o tome može li taj viši stupanj rizika bitno utjecati na financijsku situaciju izdavatelja ili na financijsku stabilnost šireg financijskog sustava;

(d)	informacija o tome je li taj viši stupanj rizika neovisan o upravljačkom ili poslovnom modelu predmetnog izdavatelja;

(e)	rok u kojem izdavatelj treba povećati regulatorni kapital u skladu s člankom 3.

3.   Izdavatelj tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dužan je svoja stajališta o bilo kojem elementu iz stavka 2. izraziti u roku od 25 radnih dana od primitka nacrta.

4.   Nadležno tijelo dužno je izdavatelja tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca obavijestiti o konačnoj odluci koja sadržava elemente navedene u stavku 2.

5.   Izdavatelj tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dužan je u roku od 25 radnih dana od primitka odluke iz stavka 4. nadležnom tijelu dostaviti detaljan plan povećanja regulatornog kapitala u roku koji je odredilo nadležno tijelo. Plan sadržava sljedeće:

(a)	vremenski ograničene korake, posebne mjere i postupke za provedbu povećanja u utvrđenom roku;

(b)	potvrdu da je za usklađivanje s povećanim zahtjevom predviđena upotreba stavki i instrumenata regulatornog kapitala u svrhu potpunog ispunjavanja uvjeta utvrđenih u članku 35. stavku 2. Uredbe (EU) 2023/1114.

6.   Ako je rok iz članka 3. za dovršetak povećanja regulatornog kapitala dulji od tri mjeseca, izdavatelj tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dužan je jednom mjesečno nadležna tijela obavijestiti o napretku provedbe plana.

7.   Ako se korak ili postupak ne može provesti u roku u skladu sa zahtjevima iz članka 3., izdavatelj tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dužan je odmah o tome obavijestiti nadležno tijelo.

8.   Nadležno tijelo pomno prati provedbu plana.

9.   Ako je uspostavljen kolegij iz članka 119. stavka 1. Uredbe (EU) 2023/1114, nadležno tijelo dužno je obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o svim informacijama iz stavaka od 2. do 8., među ostalim o nacrtu odluke i konačnoj odluci, planu i svim relevantnim ažuriranim informacijama.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., nadležno tijelo utvrđuje rok u kojem se izdavatelj tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca trebaju prilagoditi većim kapitalnim zahtjevima utvrđenima na temelju procjene nadležnog tijela iz članka 35. stavka 3. Uredbe (EU) 2023/1114, a taj rok ne smije biti dulji od šest mjeseci nakon obavijesti o konačnoj odluci iz članka 2. stavka 4.

2.   Pri utvrđivanju roka u kojem se izdavatelj tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca treba prilagoditi većim kapitalnim zahtjevima nadležno tijelo u obzir uzima moguće više stupnjeve rizika koji bi mogli bitno utjecati na financijsku stabilnost šireg financijskog sustava ili samog izdavatelja te moguće nedostatke u upravljačkom ili poslovnom modelu izdavatelja.

1.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dužni su pobrinuti se da je njihov program stresnog testiranja održiv i realističan te da stresno testiranje na svim upravljačkim razinama dovodi do utemeljenog donošenja odluka o svim postojećim i potencijalnim rizicima koji mogu bitno utjecati na financijsku situaciju izdavatelja.

2.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca redovito preispituju i procjenjuju svoj program stresnog testiranja otpornosti kako bi utvrdili njegovu učinkovitost, pouzdanost i prikladnost s obzirom na značajke rizika povezanih sa samim izdavateljem i relevantnim izdanim tokenima te taj program redovito ažuriraju. Ta se procjena provodi jednom godišnje i njome se uzimaju u obzir sve vanjske i unutarnje okolnosti.

3.   Pri izradi programa stresnog testiranja izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca u obzir uzimaju sljedeće elemente:

(a)	učinkovitost programa u ispunjavanju predviđene svrhe;

(b)	potrebu za poboljšanjima;

(c)	utvrđene čimbenike rizika, izradu relevantnih scenarija i logiku na kojoj se oni temelje, pretpostavke modela i osjetljivost rezultata na te pretpostavke te ulogu stručne prosudbe kako bi se osiguralo da testiranje prati pouzdana analiza;

(d)	rezultate modela, uključujući u pogledu novih podataka kao što su podaci koji nisu korišteni za razvoj modela;

(e)	kako uključiti moguće negativne povratne sprege između solventnosti i likvidnosti;

(f)	prikladnost mogućih međusobnih veza između stresnog testiranja solventnosti i stresnog testiranja likvidnosti;

(g)	povratne informacije od nadležnih tijela u kontekstu njihovih nadzornih zadaća ili drugih stresnih testiranja;

(h)	prikladnost podatkovne infrastrukture (uvođenje sustava i kvaliteta podataka);

(i)	odgovarajuću razinu uključenosti višeg rukovodstva i upravljačkog tijela;

(j)	sve pretpostavke, uključujući poslovne i/ili upravljačke pretpostavke, te predviđene upravljačke mjere, na temelju svrhe, vrste i rezultata stresnog testiranja, uključujući procjenu izvedivosti mjera upravljanja u stresnim situacijama i promjenjivom poslovnom okruženju;

(k)	prikladnost i transparentnost relevantne dokumentacije.

4.   Program stresnog testiranja potrebno je primjereno dokumentirati za sve vrste provedenih stresnih testiranja.

5.   Ocjenjivanje programa stresnog testiranja provodi se na razini cijele organizacije, a provode ga, na primjer, odbor za rizike i unutarnji revizori. Poslovne jedinice koje nisu odgovorne za izradu i primjenu programa ili vanjski stručnjaci isto tako trebaju pridonijeti ocjeni tog postupka s obzirom na svoje stručno znanje u određenim područjima.

6.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca dužni su osigurati da se u početnoj izradi i ocjeni programa stresnog testiranja vodio učinkovit dijalog sa stručnjacima iz svih područja poslovanja izdavatelja te da su više rukovodstvo i upravljačko tijelo izdavatelja, odgovorni i za praćenje njegove provedbe i nadzora, na odgovarajući način pregledali program i njegova ažuriranja.

1.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca provode stresno testiranje solventnosti i likvidnosti.

2.   Stresno testiranje solventnosti obuhvaća učinak određenih kretanja, uključujući makroekonomske ili mikroekonomske scenarije, na ukupnu kapitalnu poziciju izdavatelja tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca, među ostalim na njihove minimalne ili dodatne kapitalne zahtjeve, na način da se u okviru testiranja predviđaju izvori kapitala i kapitalni zahtjevi izdavatelja, pri čemu se ističu njihove ranjivosti i procjenjuju njihove sposobnosti za apsorbiranje gubitaka i ublažavanje učinka na stanja solventnosti.

3.   Stresno testiranje likvidnosti obuhvaća učinak određenih kretanja, uključujući makroekonomske ili mikroekonomske scenarije, iz perspektive financiranja i tržišnog rizika te šokova za likvidnost pričuve imovine i za ukupnu likvidnost izdavatelja tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca, među ostalim na njegove minimalne ili dodatne likvidnosne zahtjeve.

4.   Konkretan format, složenost i razina detalja metodologija stresnog testiranja moraju biti primjereni s obzirom na prirodu tokena vezanog uz imovinu ili tokena e-novca, uključujući prirodu, opseg i veličinu prava iskupa, te složenost, koncentraciju i sastav njegove pričuvne imovine.

1.   Stresno testiranje solventnosti provodi se najmanje svaka tri mjeseca za izdavatelje značajnih tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca te svakih šest mjeseci za izdavatelje tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca koji nisu značajni.

2.   Stresno testiranje likvidnosti provodi se najmanje jednom mjesečno za sve izdavatelje tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca.

1.   Program stresnog testiranja izdavatelja tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca donosi njegovo upravljačko tijelo, koje je odgovorno za provedbu programa u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EU) 2023/1114.

2.   U okviru programa stresnog testiranja procjenjuje se posjeduju li kolektivno svi članovi upravljačkog tijela dovoljno znanja, vještina i iskustva da bi:

(a)	potpuno razumjeli utjecaj stresnih događaja na ukupni profil rizičnosti izdavatelja;

(b)	osigurali za provedbu stresnih testiranja jasnu podjelu odgovornosti i dodjelu dostatnih resursa, kao što su kvalificirani ljudski resursi i sustavi informacijske tehnologije;

(c)	aktivno sudjelovali u raspravama s osobljem uključenim u stresno testiranje i s osobama kojima su eksternalizirane zadaće povezane sa stresnim testiranjem;

(d)	preispitali ključne pretpostavke modeliranja, odabir scenarija i pretpostavke na kojima se općenito temelje stresna testiranja;

(e)	donijeli odluke o potrebnim mjerama upravljanja i o njima raspravljali s nadležnim tijelima.

3.   Program stresnog testiranja izrađuje se tako da se stresno testiranje može provesti u skladu s relevantnim internim politikama i postupcima izdavatelja.

4.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca osiguravaju da se svi elementi programa stresnog testiranja, uključujući njegovu ocjenu, primjereno dokumentiraju i prema potrebi redovito ažuriraju u unutarnjim politikama i postupcima.

5.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca osiguravaju da se programom stresnog testiranja predviđa učinkovita komunikacija među linijama poslovanja i upravljačkim razinama u svrhu informiranja, poboljšanja kulture suočavanja s rizicima i poticanja rasprava o postojećim i potencijalnim rizicima te o mogućim mjerama upravljanja.

6.   Program stresnog testiranja izrađuje se kao sastavni dio izdavateljeva okvira za upravljanje rizicima. Stresna testiranja izrađuju se kao potpora poslovnim odlukama i postupcima te strateškom planiranju. U strateškim odlukama u obzir se uzimaju nedostaci, ograničenja i ranjivosti utvrđeni u okviru stresnog testiranja.

7.   Rezultati stresnog testiranja služe kao ulazni podaci za utvrđivanje izdavateljeve sklonosti preuzimanju rizika i njegovih ograničenja u pogledu rizika te kao alat za planiranje za potrebe utvrđivanja učinkovitosti novih i postojećih poslovnih strategija i procjenu mogućeg učinka na regulatorni kapital i likvidnost.

1.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca osiguravaju da se program stresnog testiranja temelji na odgovarajućoj i transparentnoj podatkovnoj infrastrukturi.

2.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca osiguravaju da njihova podatkovna infrastruktura ima dovoljno kapaciteta za odgovaranje na opsežne potrebe za podacima koje proizlaze iz njihova programa stresnog testiranja te da imaju uspostavljene mehanizme koji omogućuju kontinuiranu i dosljednu provedbu stresnih testiranja kako je planirano u skladu s programom.

3.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca osiguravaju da podatkovna infrastruktura omogućuje fleksibilnost i odgovarajuće razine kvalitete i kontrole.

4.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca osiguravaju da je njihova podatkovna infrastruktura razmjerna njihovoj veličini, složenosti, profilu rizičnosti i poslovnom profilu te da omogućuje provedbu stresnih testiranja koja obuhvaćaju sve značajne rizike kojima je institucija izložena.

5.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca izdvajaju dostatne ljudske, financijske i materijalne resurse kako bi zajamčili djelotvoran razvoj i održavanje svoje podatkovne infrastrukture, među ostalim sustava informacijske tehnologije.

1.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca utvrđuju sljedeće kategorije rizika:

(a)	rizike u pogledu vrijednosti, prenosivosti, likvidnosti, dostupnosti ili zamjenjivosti tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca i pričuvne imovine;

(b)

rizike koji proizlaze iz sustava na čije se funkcioniranje oslanjaju tokeni vezani uz imovinu ili tokeni e-novca, uključujući osnovnu tehnologiju distribuiranog zapisa ili drugu tehnologiju tokena i bilo koju platformu za trgovanje, tržišnu infrastrukturu ili platni sustav koji se koriste za izdavanje ili prijenos tokena;

(c)

rizike koji proizlaze iz izvršenja ugovornih aranžmana koje je izdavatelj sklopio s drugim izdavateljima, pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom, financijskim institucijama ili drugom fizičkom ili pravnom osobom za izdavanje ili prijenos tokena ili za uspostavu, upravljanje, skrbništvo ili ulaganje pričuvne imovine, uključujući aranžmane kojima izdavatelj eksternalizira zadaće.

2.   Radi procjene rizika iz stavka 1., izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca utvrđuju scenarije posebnih rizika na temelju povijesnih i/ili hipotetskih scenarija povezanih s različitim kategorijama rizika iz stavka 1.

3.   Scenarije posebnih rizika iz stavka 2. potrebno je jasno definirati, a njihov je potencijalni učinak mjerljiv.

4.   Pri utvrđivanju posebnih rizika izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca određuju razdoblje od tri godine za rizične događaje povezane sa stresnim testiranjem solventnosti i do jedne godine za stresno testiranje likvidnosti te utvrđuju ugroženu imovinu i precizan opis scenarija rizika.

5.   Izdavatelji tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca kvantificiraju ili približno procjenjuju ozbiljnost i vjerodostojnost utvrđenih scenarija stresa te mogućih gubitaka koji proizlaze iz tih scenarija.